Prema izvorima iz zapadnih obaveštajnih službi, u Siriju uskoro dolazi i dodatna eskadrila lovaca J-15 od kojih će deo poletati s nosača, dok će ostali biti smešteni u ruskoj vojnoj bazi nedaleko od Latakije. Nagađanja kako je Kina odlučila da se aktivno uključi u zbivanja u Siriji dobila su i svoju potvrdu kada je u sirijsku luku Tartus, gde se nalazi i ruska pomorska baza, uplovio kineski nosač aviona. S još jednim kineskim raketnim čamcem koji mu se nalazi u pratnji, nosač predstavlja jezgro kineske borbene ekspedicije koja bi sledećih dana trebalo da počne s borbenim delovanjima protiv ISIL-a.

Uz ISIL s jedne strane i zapadnu koaliciju predvođenu Sjedinjenim Američkim Državama s druge strane, sada se na sirijskom bojištu stvara nova, velika “istočna koalicija” koja obuhvata Rusiju, Kinu, Siriju, Irak i Iran, što će uveliko promeniti snage i odnose na bojištu. Prema izvorima iz zapadnih obaveštajnih službi, u Siriju uskoro dolazi i dodatna eskadrila lovaca J-15 od kojih će deo poletati s nosača, dok će ostali biti smešteni u ruskoj vojnoj bazi nedaleko od Latakije. Očito je kako se Kina sprema za dugotrajan boravak u Siriji jer Peking planira i razmeštanje borbenih helikoptera Z-18 te kontingenta od najmanje 1000 kineskih marinaca koji će se, zajedno s ruskim i iranskim vojnicima, boriti u kopnenim operacijama protiv ISIL-a u Siriji.

Ruski predsednik Vladimir Putin kao neformalni vođa i ključna osoba ovog novostvorenog vojnog saveza razgovaraće ovih dana s Barakom Obamom o mogućoj saradnji na terenu i koordiniranju akcija, ali ti razgovori neće nimalo biti jednostavni. Iako i zapadna i istočna koalicija imaju isti cilj, uništenje islamskog kalifata i razbijanje islamističkih snaga u Siriji i Iraku, gledišta Istoka i Zapada o budućnosti Sirije nakon rata potpuno su drukčija. Rusija kao legitimnu vlast u Siriji vidi samo i isključivo svog saveznika Bašara al Asada, dok Zapad podržava sekularne pobunjeničke snage i Slobodnu sirijsku vojsku koja je u poslednjih godinu dana potpuno neprimetna na terenu.

Ulazak Kine u vojni savez jasan je znak kako Peking pažljivo gradi svoj geopolitički status pretvarajući se u globalnu vojnu velesilu. Luka Tartus nije slučajno izabrana za bazu kineskom nosaču aviona – u ovom se gradu u južnoj Siriji još od sedamdesetih godina nalazi ruska pomorska baza sa svom potrebnom infrastrukturom za opremanje velikih vojnih sistava kakav je nosač. Ipak, uprkos svim procenama obaveštajnih službi i najavama dopreme novih udarnih grupa, stvarna uloga kineskog angažmana na sirijskoj bojišnici nije još potpuno jasna. Naime, reč je o vojnoj operaciji na drugom kraju sveta, s čim Peking nema nikakvog iskustva, a što je izuzetno logistički i organizacijski složeno. Pogotovo kada se zna da je Kina, u vojnom smislu, “na otvoreno more” izašla tek pre nekoliko godina preuredivši polovni nosač aviona kupljen u Ukrajini. U sledećih nekoliko nedelja pokazaće se koliko duboko će Kina zagaziti u sirijsko bojište, ali je jasno da kao članica istočne koalicije zasigurno doprinosi naporima Moskve, Teherana i Damaska u razbijanju islamista, ne samo vojno već i politički.

I.R.